Vincekovo (22. siječnja) po sv. Vinku prvi je godišnji zapovijedani blagdan vinogradara. S njim započinje Vinogradarska nova godina. Nije toliko popularno kao recimo poznato „Martinje“ (11. studenoga), koje po „Križevačkim štatutima“ u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, pa i u Moslavini ima tradicijsko šire društveno obilježje.

I dok Martin razuzdanije slavi kapljicu, Vincek tiše, ali s dušom, najavljuje i pripravlja trs koji traži slugu, a ne gospodara, za cjelogodišnju obradu. Zapravo, uz prvi čin rezidbe budi ga prema životu („Trsek moj, zbudi se“). Vinogradari u prigodnoj dojmljivoj ceremoniji trs zalijevaju najboljim vinom i kite kobasicama da bi donio velike grozdove. Svetoga Vinka mole da im bude zaštitnikom kod proljetnih radova, da ih oslobodi ljetnih nevolja i zdravim grožđem pripremi za bogatu i veselu berbu.

Vincekovo je još prije pola stoljeća bilo mahom privatno spontano okupljanje susjeda vinogradara po vinorodnim brjegovima.

("Uz Moslavačko Vincekovo" Dragutin Pasarić , „Moslavačko Vincekovo“, izdanje 2020.)

U studenom 2020. godine povodom 90.-te obljetnice od osnutka društva iz tiska je izašla knjižica pod nazivom „Moslavačko Vincekovo“. Promocija je zbog epidemije odgođena do daljnjeg, iako smo se nadali susretu u vinogradima i pjesmi uživo...